U postupcima ostavinskog nasleđivanja često se postavlja pitanje o čuvanju testamenta i postupku u slučaju sumnje na njegovo skrivanje. Ova tema je od velikog značaja, s obzirom na pravne posledice koje mogu nastati ukoliko testament nije pravilno predočen.
Prema Zakonu o nasleđivanju Republike Srbije, testament stupa na snagu samo kada je pronađen, predat nadležnom organu i zvanično proglašen u okviru ostavinskog postupka. U praksi, često se dešava da se testament otkrije tek nakon pokretanja ili završetka ostavinske rasprave, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Svaka osoba koja poseduje testament, bilo da ga je pronašla ili joj je poveren na čuvanje, ima obavezu da ga preda nadležnom sudu ili javnom beležniku čim sazna za smrt ostavioca. Namerno skrivanje, uništavanje ili zadržavanje testamenta može imati ozbiljne pravne posledice, posebno ako se time nanosi šteta drugim naslednicima.
Mesta na kojima se testament najčešće čuva variraju. Ako je testament sačinjen ili poveren javnom beležniku, njegovo postojanje se evidentira u Centralnom registru testamenata, što se smatra najbezbednijim načinom čuvanja. U slučaju da je testament sačinjen pre uvođenja javnih beležnika, najčešće se nalazi u evidenciji sudova, koji ga uzimaju u obzir po službenoj dužnosti kada saznaju za smrt ostavioca.
Svojeručni testamenti često ostaju u domaćinstvima, među ličnim dokumentima, što povećava rizik od gubitka ili namernog skrivanja. Takođe, testament može biti poveren advokatu, prijatelju ili članu porodice, koji su zakonski obavezni da ga predaju nadležnom organu nakon smrti ostavioca.
U toku ostavinskog postupka, javni beležnik proverava da li je testament upisan u Centralni registar testamenata i na ročištu postavlja pitanje naslednicima o eventualnom saznanju o njegovom postojanju. U slučaju da se testament pronađe tokom trajanja postupka, biće uključen u proces. Ukoliko je postupak već završen, naknadno pronađen testament može biti osnova za ponavljanje ostavinskog postupka, uz ispunjenje zakonskih uslova.
Jedna od čestih zabluda je da svojeručni testament ne važi ukoliko nije overen. Međutim, ako je sačinjen u skladu sa zakonom, može biti pravno validan. Takođe, naslednici nemaju pravo da zadrže ili sakriju testament samo zato što im njegova sadržina ne odgovara. Njegova pravna snaga zavisi od toga da li je dostavljen nadležnom organu i proglašen u ostavinskom postupku.
U slučaju postojanja sumnje da testament postoji, ali nije predočen, preporučuje se pravovremena konsultacija sa advokatom kako bi se zaštitila nasledna prava i izbegli dugotrajni sporovi.
Redakcija Info24Vesti nastaviće da prati razvoj događaja i objaviće nove informacije čim budu dostupne.
Izvor: www.novosti.rs















