U poslednje vreme, javnost se suočava sa nizom medijskih izveštaja koji su, prema kritikama, jednostrani i usmereni na promenu suštine regulatornog pitanja vezanog za vazduhoplovstvo. Umesto da se fokusiraju na relevantne činjenice, ovi tekstovi često se oslanjaju na priče o EASA Part-145 odobrenju i bezbednosti letenja, iako to nije bilo predmet regulatornog postupka.
Nijednom nije sporno da su angažovane organizacije posedovale EASA Part-145 odobrenje, niti se dovodila u pitanje plovidbenost vazduhoplova ili bezbednost letova. Suština problema leži u poštovanju propisa Republike Srbije koji regulišu pružanje usluga zemaljskog opsluživanja.
Prema evropskom zakonodavstvu, posebno Direktivi 96/67/EZ, održavanje vazduhoplova se klasifikuje kao usluga zemaljskog opsluživanja. Član 14 te direktive omogućava državama da zahtevaju odobrenje za pružanje ovih usluga, dok član 19 naglašava obavezu pružalaca usluga da poštuju nacionalne propise zemlje u kojoj posluju. Republika Srbija je ove odredbe integrisala u svoje zakonodavstvo.
Portal Aero.rs je objavio odgovor EASA, ali je interpretacija tog odgovora stvorila pogrešan utisak u javnosti. EASA je naglasila da dodatno Part-145 odobrenje treće države nije neophodno, ali je istovremeno potvrdila da organizacije za održavanje moraju poštovati sve relevantne nacionalne zakone i administrativne zahteve. Ovaj deo odgovora nije dobio dovoljno pažnje u medijskim izveštajima.
Inspekcijski postupci su pokazali da prvi angažovani pružalac usluga nije ispunjavao uslove propisane zakonodavstvom Republike Srbije, što je dovelo do obustave njegovog rada. Nakon isteka roka od 30 dana, nije pribavio potrebnu dozvolu, a ni drugi pružalac usluga nije ispunjavao propisane uslove prilikom angažovanja. Dozvola je izdata tek nakon što su svi zakonski uslovi ispunjeni.
Ove činjenice jasno ukazuju na to da pitanje nacionalne dozvole nije bila samo administrativna formalnost, već važan regulatorni zahtev. U civilnom vazduhoplovstvu, usklađenost sa propisima ne može biti predmet procene troškova, a komercijalni interesi ne smeju imati prioritet nad regulatornim obavezama.
Takođe, postavlja se pitanje doslednosti u primeni propisa. Dok su se u medijima pojavile tvrdnje da regulator želi da isključi Wizz Air sa tržišta Srbije, kada je reč o Pravilniku o uslovima za pružanje usluga zemaljskog opsluživanja, isti propisi su predstavljeni kao nevažni. Ako se priznaje pravo Republike Srbije da uređuje uslove za odobravanje letova, postavlja se pitanje zašto se osporava njeno pravo da uređuje i uslove za pružanje zemaljskih usluga.
U međunarodnoj vazduhoplovnoj praksi, svi operateri i pružaoci usluga su obavezni da poštuju evropske propise, kao i nacionalno zakonodavstvo zemlje u kojoj posluju. Nacionalni zakoni ne mogu biti zanemareni, a regulatorne obaveze se ne mogu selektivno prihvatati ili odbacivati.
Evropski propisi ne daju pravo nijednom operatoru da bira koje će nacionalne propise poštovati, a koje osporavati. Direktiva 96/67/EZ jasno potvrđuje da države imaju pravo da uređuju pružanje usluga zemaljskog opsluživanja i zahtevaju njihovo poštovanje.
Javnost zaslužuje istinite informacije, a ne selektivno predstavljanje regulatornog okvira. Propisi se ne mogu tumačiti parcijalno, a suština regulatornog postupka ne može se menjati promenom narativa. U vazduhoplovstvu, jedini princip je leteti bezbedno, odgovorno i u skladu sa svim međunarodnim, evropskim i nacionalnim propisima.
Redakcija Info24Vesti nastaviće da prati razvoj događaja i objaviće nove informacije čim budu dostupne.
Izvor: www.novosti.rs















